Turisticka agencija Sol Azur - Buena Vista

Prvi i drugi dan

Dva puta sam išao u Grčku, jednom na ekskurziji u srednjoj kada smo isli u Istanbul. Tada nisam ni osjetio Grčki sirtaki, buzuki, strajkove i ostalo sto Grčka kultura nudi. Drugi je bio moj Bris u Greece kada sam krenuo sa jos 1300 na otok Krit i doživio urbani šok, a treću sreću sam okušao na Zakintosu. Ime baš i ne obećava... nekako mi čudno zvući ali reko' to je sad hit u svijetu, svi kažu da je ekstra i da nema fule pa reko' što da ja pametujem. Bilo je opcija brodom iz Venecije, onda ide krstarenje od dva dana, pa onda sa obilaskom Atine. Baš dobro zvuči a i nije skupo. Ja sam izabrao varijantu da što prije dođem na otok i da vidim i to čudo!!!

I stvarno... u tom terminu je bila velika grupa iz Slovenije... njih oko hiljadu pa i više. Rekao sam sebi, garant niko nije ni ostao kad su svi došli na Zakintos.

Do luke odakle smo isplovili na otok  vozili smo se preko Srbije, Makedonije i Grčke. Plovidba nekih sat i pol i eto nas na Zakintosu. Mali otok, ali osjeća se neka party atmosfera. Hoteli su stvarno dobri. Mi smo bili u nekom koji se nalazio odmah na glavnoj ulici, nekih stotinjak metara od plaže. Prezentovali su nam program i vidio sam da će biti za pamćenje.

Prvo veče, odmah party... Ovdje je fol prije izlaska da se napravi neka zagrijava u nekom od klubova. Hvala Bogu, ima ih na pretek. Odmah u startu su nam rekli da je otok napravljen za mlade, i da se razlikuje po svemu od ostalih Grčkih otoka. Cijene nisu nešto pretjerano visoke, ali još pored toga imamo i popuste. Plaća se u nekim kuponima koje su uveli da nas konobari ne bi krali kad veče poodmakne. Idemo u provod i ovdje moja priča počinje J.

Pošto smo bili u manjini u odnosu na slovenačku grupu, prvih sat vremena smo proveli u „razgledanju“ i komentarisanju. Odlazimo u novi klub, koji se nalazi nekih 50-tak metara dalje i tu shvatam da od gledanja nemam ništa. Prilazim prvoj koja mi je poslala lagani osmjeh i saznajem da je ona autohtona slovenka. Zove se Alma i već duže je gore sa svojim roditeljima. Ona nas dalje uvodi u ekipu. Dobili smo novog vodiča, barem za ovo veče. Negdje oko četiri sata idemo na giros i na spavanje. Sutra je prvi dnevni party.

Treći dan

Doručak, moram priznati dobar. Idemo na jednu od obližnjih plaža... Tu sam definitivno shvatio da ovaj put nema spavanja a ni odmora. Ogromna plaža, ili bolje reći diskoteka na otvorenom. Barovi, ležaljke, tereni za odbojku i fudbal... sve je na jednom mjestu. Opet se koriste oni kuponi koji me „čuvaju“ od Grčkih konobara. Alme nema, ali nije mi ni potrebna. Moja ekipa i ja se prijavljujemo na turnir u odbojci, dok se ostatak ekipe odlučuje da vrijeme provede na ležaljkama. Mi naravno,u prvom kolu ispadamo jer noć prije toga nismo bili u karantinu. Sada se svi sele, pa i mi na glavni bar gdje počinje koncert. Jedan od poznatijih slovenačkih rock bendova, zagrijao je atmosferu do usijanja. Svi plešu, svi su veseli.

Veče polako pada i mi moramo da napustimo plažu. Vraćamo se u hotel da malo predahnemo i onda opet party. Večeras je Toga party. Ovaj party je posvečen Grčkim bogovima. Svi su umotani u bijeli materijal i tako izlaze u grad. Dobar fol, jer se nisam morao spremati i kombinovati sta da obučem. Diskoteka sa dvije muzike, jedna varijanta je haus muzika a druga je domaća. I tu shvatih da su slovenci isti kao i mi. Ovaj dio sa haus muzikom je bio relativno posjećen, a ovaj drugi sa narodnjacima je bio krcat. Svi pjevaju, svaku pjesmu prepoznaju na prvi takt. Tu smo shvatili da smo na domaćem terenu, i polako se kombinujemo sa ostatkom ekipe. Nije nam puno trebalo da se razdvojimo i krenemo u osvajanje slovenačkih prirodnih ljepota. Neka Mojca, kao ona iz pjesme Crvene Jabuke je bila prva koja je morala da sluša, moje viceve o bosancima i slovencima. Mislim da nije dobro razumjela naš jezik jer je onako blijedo gledala i nakon par minuta otišla dalje. Mojih nema ni na mapi! Izgleda da su oni naletili na neke koji pričaju bolje naš. Odlazim lagano u hotel, ali noć nisam prespavao u svojoj sobi. Moja ekipa je već zauzela sobu sa nekim slovenkama koje nisu znale kako da se vrate u svoj hotel. Ja ću prespavati kod drugova koji imaju krevet viška.

Četvrti dan

Opet doručak ali sad se ide na krstarenje oko otoka Zakintosa. Ogroman brod, nas negdje oko 500 isplovljavamo i idemo na sva ona mjesta koja sam vidio na slikama. Do tada sam bio ubjeđen da je sve foto montaža, ali kad smo uplovili vidio sam da stvarno postoji ta plaža sa tirkiznom vodom i onim brodom koji je nasukan prije 50-tak godina. Eh da je još neka djevojka, pa da pravimo romantične slike... Izgleda da nisam toliko riječit kao moja ekipa. Oni su več napravili preko stotinjak slika sa različitim modelima... Možda kad ispucaju memorisku karticu pa zovnu i mene na slikanje L

Vraćamo se na bord i plovimo dalje. Sad je vrijeme za pećine. Ulazimo brodom u jednu, kako kažu najveću. Osjećaj je stvarno neopisiv. I sad opet svi slikaju...Slikam i ja ali panoramu... Nastavak plovidbe protiče bez valova, more je mirno i svi su pomalo utonuli u neki polu san. Kako i nebi kad je nebo čisto, nema oblačka a sunce prži kao da je juli. Ja sam legao i uživao u toplim zrakama sunca koje mi definitivno fale. DOBER DAN BOSANEC.... Pogledam kad plavuša kao sa slike. Dobar dan... reko' da se predstavim... JA SE ZOVEM DAMIR!!! Mislim u sebi ne moraš ni da me zoveš, doći ću ja sam.  KAKO PREŽIVETI (pitala je kako se provodiš)? Pa evo zadnjih par godina, kako je ova recesija nije loše, preživljava se... Prasnula je u smjeh a i ja sa njom jer pomislih sviđam joj se!!! Nastavili smo razgovarati, o svemu... bar se nadam da sam shvatio sta me je pitala. Stižemo u luku i svako ide u svoj bus. Samo mi je stigla reći broj sobe STO TRI IN DVAESET... Poslije večere sam odlučio da odem po moju novu prijateljicu u sobu stotrideset i dva. Pokucao sam kad na vratima neki lik, koji je izbezumnjeno gledao u mene. Reko' jel tu Matea? Po izrazu lica vidim da me baš i nije nešto razumio, ali da od Mate-e nema ni traga ni glasa. Onako tužan silazim do recepcije i odatle krećemo u diskoteku. Večeras je party Black & White ali meni je samo Black. Muzika je izgleda bila vrhunska, jer su svi skakali kao hipnotisani. I kad sam razmišljao da će ovo biti još jedna od onih noći kada ću otići u hotel sam, pojavila se ko grom iz vedra neba. Matea, komplet u bjelom,kao sa reklame FAKSA. Malo čudnog glasa me pitala zašto nisam došao po nju. Rekoh pa bio sam, soba 132, ali neki lik je otvorio!!! Onda mi je objasnila da se u slovenačkom jeziku kod dvocifrenih brojeva prvo govore jedinice pa onda desetice J. Nema veze, popili smo piće na one naše kupone, malo zaplesali i lagano se izgubili iz diskoteke. Nastavak teksta je cenzurisan J.

Peti dan

Doručak sam preskočio. Idemo na plažu, Matea i ja. Već su sve ležaljke pune, jer se jedan dio grupe koji je bio u potrazi za Careta-Caretom (posebna vrsta kornjače koja živi na otoku). Negdje oko tri sata počinje party na plaži. Kokteli, dobra muzika, kupanje, Matea... Nadoknadio sam sve što nisam uslikao tokom predhodna tri dana. Idemo na večeru. Neka lagana varijanta i onda opet diskoteka. Neću da vas puno zamaram sa detaljima. Šta se tamo dešavalo možete da provjerite na mom FB profilu J

Šesti dan

Doručak. Danas je dan za odmor. Malo kupanje, neki idu da kupuju suvenire, neki šetaju. Svako sebi organizuje neku aktivnost. Večeras bi trebalo da se oprostim od Mate-e. Razmišljam šta da joj poklonim da me ne zaboravi? Možda neku knjigu ili našu zajedničku sliku?? Možda je slika najbolja opcija. Kupio sam okvir, izabrao sliku i sve je spremno za rastank.

Diskoteka je krcata. Svi su u crvenom, jer je večeras Red love party. Po tome se prepoznaje da je zadnji dan i da je vrijeme rastanku. Mateu nisam vidio čitav dan jer je bila sa nekim svojim društvom. Ali i bolje je jer onda nebi mogao da kupim poklon. Gledam okolo, ali nema šanse da nekoga prepoznam. Svi su u crvenom, i svi isti. Gledam prema bini i kao da sanjam!!! Matea!!! Osjećaj, misli i sve ostalo neću ni da opisujem. Ona je sa nekim likom koji se uvija oko nje kao što sam se ja uvijao noć prije. Sliku i okvir hoću da pojedem. Odlazim do moje ekipe koja se već uveliko veseli. Pokušavam da im objasnim šta mi se desilo i dok pričam pored mene prolazi Matea sa onim likom i samo mi lagano maše i kao govori želim ti sretan put sutra ako se ne vidimo... ne mogu da vjerujem. Od jednom me prošla i tuga i radost. Gledam ove moje, koji su u folu od kako smo došli na otok. Sad tek shvatam gdje sam pogriješio. Prilazim prvoj koja je onako kao bacila pogled prema meni i pitam? E jel znaš koji je prvi glasnik proljeća u Sloveniji? Ona gleda i sliježe ramenima? Reko bosanac za mješalicom. Tu je prasnula u smjeh, uhvatila me za ruku i odvela na podijum da plešemo. Poslije sam joj poklonio onaj okvir, bez slike naravno i rekao da ako želi može privremeno da postavi našu sliku a poslije neka mjenja kako vrijeme prolazi J!!!!

To je bio moj Zakintos, definitivno otok za mlade. Možda i vi budete imali priliku da upoznate Mateu ili neku osobu sličnu njoj. Moj savjet: ako dodjete u neku sličnu situaciju, nemojte postupiti kao ja. Ovdje su svi opušteni, veseli i mladi. Budite i vi, dobro se provedite, kupite ram za sliku i ponesite ga sa sobom kući, a u njemu neka ostane najljepša slika sa vašeg apsolventskog putovanja koja će vas podsjećati na vaše najljepše životno putovanje.